Borba za Rusiju postaje manje isplativa

Smanjenje plaćanja bi na prvi pogled moglo zvučati razumno, ali s obzirom na raširenu korupciju, zlobu i nesposobnost ruske vojske i medicinskog sektora, promjene znače da pristanak na službu po ugovoru postaje sve manje isplativ.

Do 13. novembra vojnici ranjeni u takozvanoj specijalnoj vojnoj operaciji dobijali su tri miliona rubalja (skoro 30.000 dolara) kao nadoknadu za ranjavanje. Od tog datuma primaju jednokratne isplate u zavisnosti od težine povrede. Oni koji se smatraju teško ranjenima i dalje će dobiti tri miliona rubalja, ali oni za koje se procijeni da imaju lakše povrede dobit će milion rubalja, a oni sa "manjim" ranama 100.000 rubalja. Mogućnost potpune nepravde (i pravde) od strane onih koji upravljaju sistemom je očigledna.

Odluka je očito mjera za uštede u budžetu, a ima i drugih. Dobro plaćeni mobilizirani vojnici su prisiljeni  potpisivati ugovore, navodi se na Telegram kanalu VChK-OGPU (prema vrlo korisnom nalogu @ChrisO_wiki X/Twitter).

Za nezvanične ratne dopisnike, takozvane Z-blogere, promjene su neuspjeh države u odnosu prema borcima. Kao što je primijetio autoritativni Telegram kanal Z-zajednice Ribar, „[promjene] bi mogle dovesti (i definitivno će dovesti) dvostruko tumačenje određenih slučajeva štete po zdravlje. . . i obim ili koruptivni dosluh”. Također je podsjetio čitaoce da se ni prije objavljenih promjena, kontuzije i psihičke traume nisu smatrale "ozbiljnom preprekom za nastavak obavljanja zadataka".

Prošle godine su nezavisni novinari pisali da su mobilisani vojnici koji su bili invalidi i nesposobni za službu slati u jurišne jedinice bez odgovarajućeg ljekarskog pregleda i liječenja. Uzmimo slučaj 49-godišnjeg Mihaila iz Moskovske oblasti. Na frontu je završio slučajno, uvjeren da ide samo na dvomjesečnu vojnu obuku. Bio je ranjen, sa oštećenim ligamentima i probušenom kosti. Nije mu ponuđena odgovarajuća medicinska pomoć uprkos rupi na nozi. Traumatolog u Podolsku proglasio ga je sposobnim za službu, a da nije ni pogledao njegove rendgenske snimke.

Mnogo je priča poput Mihailove i zaista sada postoje nevaljane jurišne jedinice sastavljene isključivo od ranjenika. U februaru 2023. godine, Ministarstvo odbrane Rusije je objasnilo da će samo ranjenici i bolesnici u njenoj G kategoriji imati pravo da napuste jedinicu, da se potom moraju podvrgnuti ljekarskom pregledu u cilju njihovog vraćanja na front. Oni koji imaju gelere u tijelima, kao i vojnici bez prstiju i zuba, idu u rat.

Rad nezavisnih novinara potkrijepljen je nalozima proratnih blogera. Tako se jedna od autoritativnih ličnosti Z-zajednice, Anastasija Kaševarova, početkom novembra požalila na probleme sa demobilizacijom, koja je, kako kaže, moguća “samo ako umreš ili ako ti otkinu udove”. Priznaje da joj se vojnici često obraćaju, uključujući i ranjenike, kojima je dijagnosticiran hepatitis ili rak, ali nisu pušteni iz vojne službe. Analogni problemi nastaju i kod dostizanja maksimalne starosne dobi za služenje vojnog roka.

 

Još jedan problem koji Kaševarova zapaža su ranjene trupe koje nedeljama ostaju u lisičjim rupama bez ikakve mogućnosti evakuacije. Ona daje primjer vojnika iz Jakutije, Aleksandra, koji je 17 dana čekao na evakuaciju i sebi amputirao nogu iznad koljena kako bi izbjegao infekciju. Sada, kada novčana davanja zavise od kategorije rane, vojno medicinsko osoblje imat će još više poticaja da umanjuje prirodu ozljeda i ne daje prave dijagnoze.

Nekim veteranima je, također, teško dobiti obećanu isplatu, uključujući i liječenje, čak i ako se uspiju živi vratiti sa fronta. To se posebno odnosi na bivše zatvorenike. Kako su otkrili novinari, muškarci “specijalnog kontingenta” su šest mjeseci bili upisani u jurišne trupe bez statusa dobrovoljaca, koji imaju pravo na osiguranje za smrt ili ranjavanje. Preživjelima se ne izdaju vojne knjižice, potvrde o ranjavanju, niti potvrde ratnog veterana.

Ništa bolje nije ni za rodbinu ubijenih ili zarobljenih. Kaševarova kaže da porodice često mjesecima ne dobijaju prave vijesti o statusu svojih rođaka, a kamoli isplate. “Za mrtve i nestale se kaže da su zarobljenici ili u zatvoru. Zatvorenici ne dobijaju status ratnih zarobljenika, a nakon razmjene im se kaže da su dezerteri”, napisao je bloger.

Ruski vojnici se suočavaju i sa ozbiljnim zlostavljanjem od strane vlastitog komandnog kadra. Direktna brutalnost je dovoljno uobičajena u oružanim snagama, gdje komandni kadar često ima moć života ili smrti - postoje nebrojeni izvještaji o vansudskim odmazdama protiv "krivih" vojnika koji su premlaćeni, mučeni i držani danima u hladnim podrumima i zemljanim jamama bez hrane i vode.

Sada ovakva zloupotreba ima novi element. Dopisnici javljaju da su u jednoj jedinici “otkriveni taoci koje je komandni kadar tukao i ponižavao, a mjesecima su primali milione rubalja sa svojih službenih kartica”.

Nije da će većina živjeti dovoljno dugo da uopće uživa u plaćanju. Kaševarova bilježi da je srednji životni vijek jurišnog vojnika sada 12 do 17 dana od trenutka potpisivanja ugovora. Rat je postao izuzetno neisplativ posao u svakom smislu.