Bjeloruska propagandna mašina mobilizira građane za Lukašenkovu kampanju za reizbor
Znači li to da je većina Bjelorusa promijenila svoj stav nakon pokušaja revolucije 2020. godine?
Predstojeći predsjednički izbori u Bjelorusiji 2025. odvijaju se pod represijom i potpunom državnom kontrolom, ali se režim i dalje osjeća primoranim mobilizirati ljude za predizbornu propagandnu kampanju.
Dana 23. oktobra, moćni predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko je izjavio da se namjerava ponovo kandidirati na predstojećim predsjedničkim izborima u Bjelorusiji. „Ponovo ću se kandidirati, ako moje pristalice kažu da moram. Naravno, oni će to učiniti”, rekao je Lukašenko ruskim medijima.
Njegovu izjavu pratila je opsežna medijska kampanja 'Morate!' izvorno nazvana 'Nado!' sa ciljem da motivira Lukašenka da nastavi svoju kandidaturu.
Bjelorusi različitog porijekla, od državnih službenika i policajaca do vojnika, studenata, sportista i radnika, učestvovali su u flešmob video zapisima i događajima, uzvikujući „Moraš!“ i poredali riječi slogana.
Znači li to da je većina Bjelorusa promijenila svoj stav nakon pokušaja revolucije 2020. godine? Detaljnija analiza otkriva da se čini da ova kampanja nije ništa drugo do loše orkestrirana propaganda, u kojoj su bjeloruski građani prilično nevoljni učesnici, prije nego stvarne pristalice Lukašenka.
Značajna karakteristika kampanje je njena inscenacija.
Kako je rekao bjeloruski politički analitičar Valer Karbalevič, izgleda čudno da je ova inicijativa koja podstiče Lukašenka da učestvuje na izborima pokrenuta nakon što je on već objavio svoju odluku da se kandidira.
Ovakva logična nedosljednost može proizaći iz pomjeranja izbora sa februara na januar 2025. godine, promjene za koju su bjeloruski birokratski i propagandni sistemi bili nepripremljeni. Osim toga, ova medijska kampanja ograničena je na događaje koje organizira bjeloruska vlada i organizacije pod kontrolom vlade.
Prema istoričaru i politikologu Aleksandru Fridmanu, ako je bjeloruski narod iskreno namjerava podržati Lukašenka, nema potrebe da vlada to prenosi preko zvaničnih kanala.
Ljudi bi pokazali svoju lojalnost i organiziralu “Morate!” flashmobove samostalno, naprimjer, putem njihovih društvenih mreža. Ali, to je jedva primjetno u lokalnim medijima.
Ovi faktori zajedno sugeriraju da bjeloruska državna propaganda nije uspela efikasno izvršiti svoju primarnu svrhu – oblikovati i uticati na javno mnjenje. Umjesto da utiče na umove ljudi, koristi ih kao oruđe za vlastite događaje koji su više udovoljavanje Lukašenku nego o istinsko angažovanje stanovništva.
Ovaj nespretni pristup, također, je ukorijenjen u postupcima Lukašenkovog režima. Široko rasprostranjena politička represija u Bjelorusiji prisilila je kvalificiranu radnu snagu da napusti različite industrije, uključujući vladine medije.
U međuvremenu, unutrašnji nezavisni medijski ambijent – nekada sposoban razotkriti nevjerovatnu predizbornu propagandu režima i iznudi reakciju – potpuno je očišćen.
Ali zašto Bjelorusi pristaju učestvovati u takvim propagandnim događajima? Uprkos tome što prorežimski mediji pozivaju na “Morate!” kampanje najkonsolidiraniji flashmob u Bjelorusiji i upoređujući ga sa zajedničkim potpisivanjem državne himne, situacija izgleda drugačije za učesnike kampanje, pa čak i za njene organizatore.
Apolitični Bjelorusi generalno ne smatraju učešće u takvim aktivnostima sramotnim. Međutim, opresivno okruženje – obilježeno problemima unutar obavještajnih službi, rizikom od gubitka posla i poteškoćama u pronalaženju novog posla, zbog „loše“ političke pozadine – natjeralo je ljude koji nisu podržavali Lukašenka da postanu dio režimske propagandne igre.
Pored pritiska, režim je koristio i taktiku dezinformisanja kako bi primorao ljude da učestvuju u „Morate!” aktivnosti – bez upozorenja na njihovu svrhu i prirodu.
Ovaj pristup je, također, donio nove izazove organizatorima ovakvih propagandnih događaja, često državnih ili javnih organizacija. Ove grupe žele zadovoljiti režim kako bi izbjegli neugodna pitanja bjeloruskih vlasti u vezi sa njihovom lojalnošću, rekao je bjeloruski analitičar Artjom Šraibman.
"Mi provodimo [predsjedničke] izbore u Bjelorusiji za naš narod, a interesi našeg naroda treba da budu stavljeni u prvi plan", rekao je Lukašenko tokom nedavnog sastanka vlade.
Nažalost, ako je mislio na narod Bjelorusije, ove riječi su daleko od istine. “Morate” kampanja je preokrenuta sa "morate postati predsjednički kandidat" u "morate pokazati svoju lojalnost".
Na kraju krajeva, zvanične medijske kampanje iz Minska ne bi trebale obmanjivati građane EU o pravim osjećajima bjeloruskog društva. Kada su dobrobit i sigurnost vas, vaše djece i vaše porodice u pitanju, čini se da politički stavovi i otpor režimu nisu prioritet.