Bitka za svjetsko tržište oružja: Rusija i Ukrajina se takmiče za globalne kupce

 

Rusija je veoma vezana za svoj izvoz oružja. Čak i ako ostavimo po strani pitanje geopolitičkog uticaja i statusa „donatora sigurnosti“ za desetine zemalja, ruske kompanije koje se bave proizvodnjom naoružanja i vojne opreme dobijaju milijarde dolara prihoda od prodaje vojne opreme. Zahvaljujući ovom novcu, već 30 godina razvijaju svoje tehnologije i održavaju svoje proizvodne linije u dobrom stanju, čak i u mirnodopskim uvjetima.

U prvoj godini rata protiv Ukrajine, ruski izvoz se suočio s brojnim problemima: embargom na isporuku elektronskih komponenti i industrijskih alatnih mašina, finansijskim sankcijama, naglim povećanjem državnih narudžbi i gubicima reputacije, budući da se neuspjeh blickriga u Ukrajini, u određenom smislu, tumačio upravo kao neuspjeh ruskog oružja. Osim toga, Indija i Kina su počele graditi vlastitu obrambenu industriju i smanjiti ovisnost o Ruskoj Federaciji.

Prema podacima Stokholmskog instituta za mirovne studije (SIPRI), u periodu od 2020. do 2024. godine prodaja ruskog oružja pala je za 64 posto u odnosu na period 2015-2019. Udio Ruske Federacije na svjetskom tržištu oružja smanjen je sa 21 na 7,8 posto.

Ali oni koji su već uspjeli sahraniti rusku vojsku ne bi trebali sami sebe zavaravati.

 

Ruski novac voli tišinu

 

Prvo, SIPRI analizira samo podatke iz otvorenih izvora, a Rusija tradicionalno mnoge transakcije drži u tajnosti. Naprimjer, petogodišnji ugovor za isporuku ruskih PVO sistema Pantsir Saudijskoj Arabiji vrijedan dvije milijarde dolara postao je poznat tek nakon istrage Kiev Independenta.

Ilustrativan je slučaj sa nabavkom modernih ruskih lovaca Su-35 za egipatsku vojsku. Ugovor je do posljednjeg držan u tajnosti, sve dok informacije nisu procurile i objavila ih je jedna poslovna publikacija. Nedavna isporuka Su-30 Etiopiji, o kojoj ranije nije bilo izvještaja, bila je neočekivana vijest.

Takva tajnost povezana je sa činjenicom da SAD primjenjuju sekundarne sankcije (CAATSA) protiv kupaca ruskog tehnološkog oružja. U nekim slučajevima je to uspjelo, a zemlje su zapravo odbile ruske avione i sisteme protivvazdušne odbrane nakon prijetnji Amerikanaca. Tako je život naučio Ruse da rade po principu "novac voli tišinu".

Drugo, čak i prema otvorenim podacima SIPRI-ja, Rusi održavaju izvoz na prilično visokom nivou. 7,8 posto svjetskog tržišta su milijarde dolara godišnje koje idu na razvoj tehnologija i proizvodnje u zemlji agresoru. To je uporedivo sa izvozom Velike Britanije i Njemačke zajedno.

Treće, ruske kompanije za proizvodnju oružja i vojne opreme su se preorijentirale na domaće tržište. Ruska Federacija ima dovoljno resursa da u potpunosti pokrije potrebe svoje vojske. Međutim, čak ni zauzetost vlastitih kapaciteta ne sprečava Rusku Federaciju da se aktivno priprema za izvoz.

Čelnici Kremlja ostavljaju prozor za izvoz "odškrinutim" i ne plaše se da će njihovo oružje umjesto na front masovno ići u inozemstvo ili da će kompanije koje se bave proizvodnjom oružja i vojne opreme naglo podići cijene vlastitoj vojsci.

Stoga ruske kompanije za proizvodnju oružja i vojne opreme danas uzimaju sve - i rekordne državne narudžbe i izvozne ugovore, ako još ima slobodnih kapaciteta.

Drugim riječima, nakon invazije na Ukrajinu, izvoz ruskog oružja je prvo bio smanjen, ali sada njihove fabrike vrve od proizvodnje. Kremlj već pokušava djelimično da povrati svoju poziciju na svjetskom tržištu, a kasnije ne samo da vrati 21 posto svjetskog tržišta, već i da uveća svoje bogatstvo prodajom iskustva tehnološkog ratovanja.

I za to postoje svi razlozi. Pokazalo se da tehnološke sankcije nisu toliko strašne. Na internetu postoje desetine istraga o tome kako Ruska Federacija uvozi oskudne mašine i elektroniku preko stotina kompanija za zaptivanje. Potencijalni kupci su to već potvrdili.

Finansijska ograničenja se zaobilaze uz pomoć alternativnih metoda proračuna. Naprimjer, za tehnologiju drona Shahed, Rusi su se nagodili s Iranom u zlatnim polugama.

 

Zarada od agresije

 

Ruska oprema je testirana u borbama sa ukrajinskom vojskom, koja koristi veliki broj zapadnog i sopstvenog inovativnog naoružanja. Na sajmovima oružja Rusi ne ustručavaju se reći da su njihovi proizvodi "testirani na Ukrajincima".

Prema riječima Sergeja Čemezova, čelnika najveće korporacije za oružje Rostec, portfolij narudžbi kompanije Rosoboronexport, koja isporučuje sve ruske vojne proizvode na svjetsko tržište, sada iznosi rekordnih 60 milijardi dolara. Čemezov objašnjava tako veliki iznos odloženom potražnjom, ali napominje da se 80 posto oružja sada isporučuje ruskoj vojsci, a 20 posto viškova je na prodaju.

Čak i ako Čemezovu ne vjerujete na riječ, mnogi drugi pokazatelji pokazuju da Rusi zaista ostaju aktivni na tržištu oružja. Uglavnom se radi o njihovim zahtjevima za prodaju tradicionalnih proizvoda: aviona, helikoptera i sistema PVO.

Međutim, sve češće Rusi nude i inovativno oružje koje se dobro pokazalo u ratu protiv Ukrajine. Godine 2023. nekoliko zemalja jugoistočne Azije naručilo je od Rusije protivavionske raketne sisteme Krasuha i Sapphire, koji se koriste kao sredstvo za suzbijanje bespilotnih letjelica.

Rusija je 2024. godine izdala više od 30 dokumenata koji omogućavaju kompanijama da demonstriraju svoje oružje na sajmovima oružja i nude ga na prodaju. Među njima su sistemi za elektronsko ratovanje, bespilotne letjelice, uključujući udarne sisteme Lancet i Kubi, kao i najnoviji sistemi protivvazdušne odbrane Pancir SMD-E, koji su nastali upravo tokom rusko-ukrajinskog rata kao sredstvo za borbu protiv bespilotnih letjelica.

Naime, izvoz dronova iz Rusije je obustavljen do kraja 2025. godine, jer svi idu na front. Ali izgleda da se Rusi spremaju za izvoz. Naprimjer, masovno se pojavljuju izvozne verzije popularnih modela UAV i prikazuju se stranim kupcima. Također, Rosoboronexport vodi pregovore o proizvodnji u drugim zemljama jedne od najpopularnijih izviđačkih bespilotnih letjelica "Orlan".

Štaviše, Ruska Federacija ne čeka kraj rata i istovremeno stimulira industriju izgradnje civilnih dronova, ohrabrujući kompanije na izvoz i razvijajući ekosistem bez posade u zemlji.

Rusi su na niskom startu, a u nekim slučajevima već sklapaju nova partnerstva kako bi nakon završetka rata brzo zauzeli nove tržišne niše.

 

Iskustvo tehnološkog ratovanja je konkurentska prednost

 

Strategija održavanja veza sa svjetskim tržištem, mjerenja potražnje, traženja potencijalnih partnera za budućnost i zadržavanja izvozne fleksibilnosti, ako ne šteti frontu, potpuno je prirodno ponašanje zemlje koja planira agresiju u godinama koje dolaze.

Najbliži primjer je Izrael. Nakon još jedne eskalacije u Libanu i Pojasu Gaze, kao i odbijanja nekoliko evropskih dobavljača oružja da izdaju dozvole za izvoz, zemlja je napravila velika ulaganja u vlastiti odbrambeni kompleks.

I iako se rat nastavlja, a primirje se s vremena na vrijeme ruši, domaće odbrambene kompanije već rade na povećanju prodaje vojne opreme u inozemstvu i plasmanu viškova proizvodnih kapaciteta prema novim izvoznim ugovorima. Motivacija Izraelaca je vrlo jednostavna: zemlja se mora boriti. Za rat i industrijski razvoj potrebno je mnogo novca.

Iskustvo u tehnološkom ratovanju je konkurentska prednost. Neprijatelj pokušava unovčiti svoje iskustvo pune invazije i agresije. Ukrajina je sposobna da se takmiči sa Rusijom i na međunarodnoj areni.

Važno je da se više zemalja okrene Ukrajini za iskustvo, a ne Rusiji. Ministarstvo odbrane Ukrajine već je spremno ponuditi inovativna rješenja testirana u borbenim uslovima i postoji potražnja za ovom vrstom iskustva.

Prema TSU-u, većina zemalja NATO-a već se obratila ukrajinskim proizvođačima u vezi sa partnerstvom ili nabavkom oružja. Kako bi dugoročno osigurala održiv uspjeh na tržištu oružja, Ukrajina treba aktivno predstavljati svoje napredne modele potencijalnim partnerima kroz međunarodne sajmove i demonstracione projekte, kao i ponuditi tehnološku saradnju, posebno u vidu zajedničke proizvodnje.