26.03.2023.

Baltičke zemlje u stalnom strahu od ruske agresije

Svijet je ušao u drugu godinu ruske agresije na Ukrajinu. Mnogi se pitaju kada bi mogao završiti ovaj rat. Za njegov završetak brojne zemlje nude rješenja i pomoć. Ukrajina ima samo jedan prijedlog – rat može prestati samo ruskim povlačenjem iz Ukrajine i napuštanjem okupiranih teritorija.

Veliki broj je političkih i vojnih analitičara koji tvrde da se Rusija mora vojno zaustaviti i poraziti u Ukrajini, jer bi svaki drugi ishod ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu dao krila da prošiti rat i na druge zemlje u regiji, prije svega baltičke zemlje Estoniju, Latviju i Litvaniju. To bi imalo dalekosnežne posljedice, jer se radi o zemljama članicama NATO-a.

Čelnici ovih zemalja uporno tvrde da dobro poznaju način na koji zvanična Moskva razmišlja te da žive u strahu od ishoda ukrajinskog rata. Građani ovih zemalja strahuju da bi njihove zemlje mogle biti sljedeće na redu.

‘Fokus treba biti poraz Rusije u Ukrajini’

“Ako Vladimir Putin ne bude zaustavljen odmah, u vrijeme godišnjice napada Rusije na Ukrajinu, mogao bi uvesti regiju u veći sukob, koji bi mogao imati veće sigurnosne posljedice i po SAD“, izjavio je nedavno visoki zvaničnik Ministarstva odbrane Estonije Kristjan Mae, tokom posjete američkog ministra odbrane Lloyda Austina Talinu.

Mae, šef odjeljenja Ministarstva odbrane Estonije za NATO i Evropsku uniju, upozorio je Austina da je Rusija pokazala spremnost da nastavi s pokušajima da u svoje vlasništvo vrati teritorije koje su bile dio nekadašnjeg Sovjetskog saveza. Istakao je kako ni snažne sankcije koje su pogodile rusku ekonomiju nisu promijenile takve planove ruskog predsjednika.

“Ako ne riješimo ovaj rat u ovom trenutku, tu gdje je sada, imat ćemo još veći rat. Ako je Evropa vezana za ovaj rat, onda će evropska podrška, politička, vojna podrška saveznika indo-pacifičkom području, također biti ograničena. Dakle, primarni, kratkoročni fokus treba biti poraz Rusije u Ukrajini sada. Ovo je vrijeme da se to uradi”, rekao je Mae.

Istog mišljenja je i ministar odbrane Litvanije Arvydas Anusauskas, koji tvrdi da Ukrajina mora pobijediti u ratu ili će sigurnost Baltika biti ugrožena.

CSIS: Baltik je ključna strateška regija

“NATO mora biti spreman da odmah odgovori u slučaju prijetnje. Litvanija će stati uz Ukrajinu. Kijev mora pobijediti u ovom ratu ili će sigurnost cijele regije biti ugrožena. Mnoge zemlje saveznice nedavno su donijele historijske odluke da značajno povećaju svoje izdatke za odbranu“, kazao je litvanski ministar odbrane, naglasivši da Litvanija ima za cilj dostići tri posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) zemlje.

Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz Washingtona u nedavno objavljenoj analizi navodi da je Baltik ključna strateška regija u kojoj se preklapaju vojni i ekonomskii interesi Sjevernoatlantskog saveza i Rusije.

“Sabotaža plinovoda Sjeverni tok 2 [Nordstream 2], bez obzira na to ko je izvršio napad, signalizirala je da sukob u regiji više nije samo prasak. Operacije sive zone su u toku, a SAD, NATO i partneri moraju biti spremni djelovati zajedno protiv sve neprijateljski raspoloženije Rusije, koja sada pokušava odvratiti pažnju od svojih vojnih nedostataka u Ukrajini. U tom nastojanju, ruska igra će testirati granice i pokušati iskoristiti šavove Saveza. Potreban je strog odgovor kako bi se Rusiji uskratila kontrola i osiguralo da se izbjegne potpuni sukob“, navodi se u analizi.

Rusija održava stalnu prijetnju baltičkoj regiji

CSIS navodi kako bi se sukob na Baltiku mogao odvijati u svim domenama – u zraku, na moru, na kopnu, u svemiru i u kibernetičkom prostoru.

“Rusija je održavala stalnu prijetnju baltičkoj regiji kroz cijeli spektar operacija sive zone, uključujući ekonomsku prisilu, dezinformacije i propagandu, kibernetičke poremećaje i tajne vojne upade. Ukrajina je možda promijenila računicu za ruski sukob na Baltiku, otkrivajući značajne nedostatke u sposobnosti Rusije da kontrolira kopnene i zračne domene. Sukob na Baltiku naišao bi na istu nacionalnu, egzistencijalnu odlučnost koja je prisutna u Ukrajini, s dodatnom težinom u vidu sporazuma o uzajamnoj odbrani i predanosti Članu 5. NATO-a“, smatraju analitičari CSIS-a.

Na istom tragu je i analiza koju su uradili stručnjaci iz Evropskog centra za sigurnosne studije “George C. Marshall”. Navode kako je neosporno da su baltičke zemlje pod stalnim pritiskom Rusije, od službenih optužbi do neslužbenih dezinformacija i od otvorenog pokazivanja vojne snage do tajnih obavještajnih operacija. Oni, ipak, navode kako je danas, u odnosu na period prije 2014. godine i ruske aneksije Krima, došlo do promjene u načinu razmišljanja ljudi u baltičkim zemljama.

Tri zemlje se same ne mogu odbraniti

“Prije pogoršanja rusko-zapadnih odnosa 2014. godine, osobe koje govore ruski u Narvi u Estoniji i Rigi u Latviji posebno su bile spremne iskoristiti svoj osjećaj da su isključeni i zanemareni u ime mobilizacije birača za politički utjecaj. Međutim, sada ne pokazuju nikakav entuzijazam za zamjenu članstva prosperitetne, demokratske evropske države za vlast Kremlja. Nadalje, čini se da Moskva razumije koliko bi direktna intervencija bila nepoželjna i opasna, osim što bi Rusiju dovela u direktan sukob s NATO-om.“

Tradicionalno, navodi se u analizi, rasprava o ciljevima Rusije u regiji bila je oko toga teži li direktnom teritorijalnom proširenju ili samo političkom utjecaju.

Centar za analizu evropskih politika (CEPA) navodi da je NATO, svjestan opasnosti, rasporedio dodatan broj vojnika u male baltičke države, ali da se one, u sadašnjoj veličini, vjerovatno ne bi mogle oduprijeti ruskom vojnom napadu velikih razmjera i da ove tri države danas predstavljaju – s obzirom na njihovu malu veličinu i položaj – najranjivije države članice NATO-a.

“Čelnici sa obje strane Atlantika uporno su uvjeravali baltičke nacije da se nemaju čega bojati i da će im NATO priskočiti u pomoć ako se budu morali pozvati na Član 5., ali s obzirom na nedavno historijsko sjećanje na rusku okupaciju i ugnjetavanje, nije iznenađujuće da se narodi Estonije, Latvije i Litvanije osjećaju izloženima“, smatraju u CEPA-u.

Putinov san o ‘novom’ Sovjetskom savezu

Uprkos ogromnim pomacima u posljednjih nekoliko desetljeća, male baltičke države imaju veliki razlog za zabrinutost. Za sada je Rusija zauzeta Ukrajinom. To se može promijeniti i NATO bi trebao razmotriti znatno pojačane mjere, zaključuje se u analizi.

Opasnosti koja prijeti baltičkim zemljama svjesni su i komandanti NATO-a. General Sir Richard Shirreff, bivši zamjenik komandanta NATO-a u Evropi, održao je predavanje na Kraljevskoj akademiji ratnih nauka u Švedskoj na samom početku ruske agresije na Ukrajinu i tada je kazao kako je rizik od rata u baltičkim državama stvaran.

“To je opipljivo. Putinova namjera je cijelo vrijeme bila jasna. Uostalom, rekao je da je najprikladnije sigurnosno rješenje za Evropu nova Jalta, što ja tumačim kao da želi ponovno uspostaviti rusku vlast u bivšim republikama Sovjetskog saveza. Kao što znamo, Estonija, Latvija i Litvanija su bivše republike Sovjetskog saveza”, kazao je on.

“Ovo je opasnost koju moramo shvatiti vrlo ozbiljno i zbog koje moramo biti zabrinuti, ne samo zato što postoje značajne manjine koje govore ruski u najmanje dvije od ovih zemalja. To je u skladu s onim što je Vladimir Putin ranije rekao o želji da ponovo ujedini sve Ruse pod zastavom ‘majke Rusije'“, kazao je general Shirreff, koji nije isključio mogućnost ruske invazije na Poljsku ili druge istočnoevropske zemlje.

Slike iz Ukrajine ne nude veliki optimizam

Ako ovo pogledate iz šire perspektive, sve su istočnoeuropske zemlje koje su nekada bile dio Varšavskog pakta, a sada su dio NATO-a, pod prijetnjom. Stoga NATO mora biti spreman obeshrabriti bilo kakav oblik napada na bilo koju zemlju članicu NATO-a, zaključio je on.

Stanovnici Rusije odnose s Estonijom, Latvijom i Litvanijom smatraju zategnutima, a Baltik neprijateljskim i prijetnjom Rusiji, pokazala je anketa koju je nedavno naručilo estonsko Ministarstvo vanjskih poslova, a proveo Levada centar iz Moskve.

Zemlje NATO-a uvjeravaju građane baltičkih zemalja da nemaju razloga za strah. Slike koje svakodnevno dolaze iz Ukrajine, ipak, ne nude veliki optimizam.