BALKANSKI BLOG: Svijet se promenio, vrijeme je da se promijeni i proširenje EU

Ruska invazija na Ukrajinu koncentrirala je umove političkih lidera na jugoistočnim rubovima Evrope, uvjeravajući ih da se moraju hitno uklopiti u zapadne institucije radi vlastite zaštite. Izbor Ukrajine, Moldavije, Gruzije i većine zemalja Zapadnog Balkana je jasan, ali da bi se to dogodilo, moraju se promijeniti i institucije kojima se nadaju da će se pridružiti.

Samo četiri dana nakon invazije, 28. februara, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelensky apelirao je na EU za hitno pristupanje po posebnim procedurama, a ubrzo nakon toga potpisao je zahtjev Ukrajine za EU. Ubrzo su uslijedile prijave iz Gruzije i Moldavije. Istovremeno, nekoliko država Zapadnog Balkana, kandidata za članstvo u EU, tražilo je ubrzanje pristupanja bloku, što je proces koji se odugovlači godinama.

Ono što je zajedničko svim ovim državama je da se smatraju ranjivim na potencijalnu rusku destabilizaciju u kontekstu novih geopolitičkih uslova. To ih je ohrabrilo da donesu definitivan izbor u korist zapadnih integracija.

Njihov prijem u EU je stvar zaštite — Visoki komesar EU Josep Borrell rekao je tokom posjete Skoplju 14. marta da će početak pristupnih pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom ojačati sigurnost u regionu — ali i znak njihovog izbora gdje su u svijetu.

“Svijet se dramatično promijenio otkako je proces evropskih integracija osmišljen prije više od dvije decenije. Sa ruskom invazijom na Ukrajinu, svijet je podijeljen tačno po sredini: oni koji podržavaju demokratske vrijednosti i slobode i oni koji nastoje da ih unište i stvore potpunu pokornost društva autoritarnim vođama, vrlo orvelovski scenario. Drugim riječima, rat u Ukrajini je pokazao da je svijet podijeljen na bijelo i crno sa vrlo malo mjesta za sivo u sredini. Zemlje moraju birati gdje im je mjesto, jer Rusija i Kina kucaju na njihova vrata. Ostati u sredini ili biti neutralan, nije sigurna opcija”, komentirala je Natalia Otel Belan, regionalna direktorica za Evropu i Evroaziju u Centru za međunarodna privatna preduzeća, u intervjuu za bne IntelliNews.

 

Nema brze staze

Ukrajinsku aplikaciju odmah je podržalo osam predsjednika država članica EU u Centralnoj i Istočnoj Evropi, koji su 28. februara potpisali otvoreno pismo u kojem podržavaju pristupanje Ukrajine bloku, dok su drugi uslijedili s izjavama podrške na društvenim mrežama. Zahtjev je, također, dobio veliku podršku kada je stavljen na glasanje u Evropskom parlamentu.

Međutim, na neformalnom samitu lidera EU u Versalesu 10. i 11. marta nije bilo dogovora o brzom članstvu Ukrajine, sa liderima Francuske i Holandije — odavno prepoznatim kao skepticima kada je u pitanju pristupanje nekih zemalja Zapadnog Balkana — koji su iznijeli svoje prigovore. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji predsjedava EU po principu rotacije u prvoj polovini 2022. godine, govorio je o potrebi da se bude "budan" i rekao da ne misli da je moguće "otvoriti pristupnu proceduru sa zemljom u ratu".

Holandski premijer Mark Rutte rekao je da "ne postoji takva stvar kao što je brzi put" za pristupanje.

"Želim se fokusirati na ono što možemo uraditio za Volodimira Zelenskog večeras, sutra, a pristupanje Ukrajine EU je nešto dugoročno - ako uopće", dodao je Rutte.

U izjavi koju su usvojili lideri EU i koja je objavljena 11. marta poziva se Evropska komisija da podnese svoje mišljenje o zahtjevu Ukrajine za članstvo.

"Očekujući ovo i bez odlaganja, dodatno ćemo ojačati naše veze i produbiti naše partnerstvo kako bismo podržali Ukrajinu na njenom evropskom putu. Ukrajina pripada našoj evropskoj porodici", navodi se u saopćenju.

Bilo je jasno da izjava nije opravdala nade nekih prisutnih lidera, koji su se nadali hitnijoj podršci Ukrajini. Slovenački premijer Janez Janša, koji se pojavio kao nepokolebljivi zagovornik ukrajinske aplikacije, rekao je da EU treba pružiti garancije za članstvo Ukrajine što je prije moguće.

„Ako pričamo o tome za 10 godina, Ukrajincima to ništa ne znači“, rekao je Janša.

 

Dugi procesi pristupanja

Prijave iz Ukrajine, Gruzije i Moldavije su poslane nakon što su zemlje Zapadnog Balkana koje pretenduju na članstvo u EU godinama radile na pristupanju. Sjeverna Makedonija je bila zemlja kandidat više od 16 godina, nakon što je prihvaćena još u decembru 2005. godine, ali još nije započela pristupne pregovore. Crna Gora, država najbliža pristupanju, stekla je status kandidata prije više od 11 godina, u decembru 2010. Kosovo do sada nije moglo aplicirati, jer ga nije priznalo pet država članica EU.

“Ovo je nešto što je vrlo brzo otišlo van granica Ukrajine. Gruzija i Moldavija su formalno podnijele prijave, a postoji i uticaj na politiku susjedstva EU uopćeno, tako da bi to imalo implikacija na Zapadni Balkan”, rekao je Marcus How, šef analize u savjetodavnoj agenciji za političke rizike sa sjedištem u Beču, VE Insight, na panelu u organizaciji Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (wiiw) 8. marta.

Kako se proces pridruživanja odugovlači, kredibilitet EU na Zapadnom Balkanu već je narušen uzastopnim kašnjenjima u napretku, od kojih su neka rezultat unutrašnjih političkih pitanja u postojećim članicama — bugarski veto na pristupne pregovore Sjeverne Makedonije je samo najočigledniji primjer.

Nijedna država nije pristupila EU od Hrvatske, prije skoro 10 godina 2013. Proces pristupanja je usporen od vala proširenja ranih 2000-ih, zbog kombinacije relativnog siromaštva zemalja Zapadnog Balkana u poređenju sa čak i najsiromašnijom članicom EU državama, te preokupacija članica EU drugim pitanjima kao što su migrantska kriza i Brexit. S obzirom da je mogućnost pristupanja EU vjerovatno najvažniji poticaj za reforme u regijama Centralne i Jugoistočne Evrope, ponavljana su upozorenja o nazadovanju demokratije i borbi protiv korupcije kako se proces usporava.

Ministar vanjskih poslova Sjeverne Makedonije Bujar Osmani rekao je 28. februara da bi Evropska unija trebala hitno deblokirati proces evropskih integracija sa Skopljem i Tiranom u svjetlu situacije u Ukrajini, nakon ruske invazije. Osmani je u emisiji na 24mk podvukao da EU sada treba shvatiti posljedice moguće destabilizacije regiona, odnosno opasnost od ulaska „treće sile“ na Balkan, ako se proces pridruživanja EU odloži.

Kosovski premijer Aljbin Kurti rekao je 3. marta da će Priština ubrzati proces podnošenja zahtjeva za članstvo u EU i da želi da ta zemlja što prije postane članica NATO-a. Govoreći za AFP, on je tvrdio da će ruski predsednik Vladimir Putin "koristiti faktore i aktere koje kontroliše i na Zapadnom Balkanu".

"Pošto će Rusija ciljati na nove sukobe, Zapadni Balkan uopće i Kosovo posebno su u opasnosti “, upozorio je Kurti.

U Bosni i Hercegovini, Željko Komšić, predsjedavajući tročlanog Predsjedništva BiH, uputio je zvanični zahtjev zvaničnicima EU da razmotre davanje statusa kandidata toj zemlji. Komšić je ustvrdio da je BiH više nego ikada potrebno evropsko jedinstvo i jasan signal da je Zapadni Balkan dio Evrope.

Tokom svoje turneje po tri zemlje Zapadnog Balkana od 14. do 16. marta, Borrell je prokomentirao da je „krajnje vrijeme da se ponovo oživi proces [proširenja] i integrira Zapadni Balkan na nepovratan način u Evropsku uniju“. U Tirani je rekao

da je Albanija ispunila uslove za otvaranje pristupnih pregovora i da će "snažno podržati" otvaranje pregovora tokom aktuelnog francuskog predsjedavanja Vijećem EU. Međutim, kako je za to potrebna jednoglasna podrška članica EU, on se nije mogao obavezati na sastanak.

 

Novi imperativi u promijenjenom svijetu

Složen i dugotrajan proces ulaska u EU znači da politička gesta pozdravljanja zahtjeva Ukrajine za pridruživanje bloku ne predstavlja mnogo više od obećanja da će se početi raditi na pridruživanju u nekom neodređenom trenutku u budućnosti.

Međutim, kako kaže Belan, “sada nije pravo istorijsko vrijeme za simboličan gest”. „Ishodi ruske invazije na Ukrajinu će odrediti budućnost cjelokupnog globalnog liberalno-demokratskog poretka, imperativ je da EU zauzme čvrst stav o tome gdje Ukrajina MORA pripadati: u zajednicu demokratija ili kao žrtva opasnog autoritarnog režima na samoj granici EU. Iskreno se nadam da bi EU radije pozdravila ranjenu Ukrajinu kao članicu, čak iako nesavršenu na mnogo načina i pomogla joj da se reformira u zagrljaju i pod zaštitom EU, nego ne”, rekao je Belan.

Belan tvrdi da se svijet dramatično promijenio otkako je osmišljen proces integracije u EU i kada su zemlje Zapadnog Balkana otpočele procese pristupanja. Sada je rat na granici EU (Ukrajina se graniči sa članicama EU Mađarskom, Poljskom, Rumunijom i Slovačkom), a postoji bojazan da bi se borbe mogle proširiti na druge dijelove jugoistočnog susjedstva EU.

“Sa ruskom invazijom na Ukrajinu i vrlo agresivnom Kinom, u igri je budućnost cjelokupnog liberalno-demokratskog svjetskog poretka. Ako Ukrajina potpadne pod rusku okupaciju, postoji veliki rizik da će pasti i Moldavija, Gruzija i drugi u okruženju. Do sada je jasno da Rusija neće stati sa Ukrajinom”, rekao je Belan.

“Dug proces pristupanja će ugroziti cjelokupno obećanje EU o mirnom i prosperitetnom susjedstvu na istoku ili jugoistoku. Tamo gdje EU oklijeva, autoritarci čvrsto stupaju u korak i iskorištavaju to oklijevanje da odvrate srca i umove društava, kao i uvjerenja njihovih lidera od demokratskih normi i vrijednosti. To je ono što se dešava na Balkanu.”

 

Zapad je iznevjerio

U prvim talasima pristupanja EU nakon raspada sovjetskog bloka, članstvo u NATO-u je viđeno kao odskočna daska ka konačnom članstvu u EU, jer su oba viđena kao koraci za poboljšanje sigurnosti zemlje u najširem smislu. Sada, nedvojbeno, oba pristupa treba smatrati podjednako hitnim.

Međutim, nedostatak vrlo pozitivnog odgovora na zahtjev Ukrajine za pridruživanje EU dolazi nakon što je zemlju vjerovatno iznevjerio NATO.

Početkom marta Zelensky je oštro kritizirao NATO, jer nije priskočio u pomoć Ukrajini zatvarajući nebo ruskoj avijaciji. U ljutitom obraćanju NATO, Zelensky je rekao da će za svaku ukrajinsku žrtvu od toga dana biti "kriv NATO".

Nekoliko dana kasnije, 7. marta u intervjuu za ABC News, Zelensky je najavio da Ukrajina više neće težiti članstvu u NATO-u.

"Davno sam se ohladio u vezi sa ovim pitanjem nakon što smo shvatili da NATO nije spreman prihvatiti Ukrajinu", rekao je on. On je optužio alijansu da se "plaši kontroverznih stvari" i "plaši se sukoba sa Rusijom".

Rusija je stalno govorila da neće prihvatiti članstvo u NATO ni za Ukrajinu ni za Gruziju. U potonjem slučaju, uzrok eskalacije tenzija sa Gruzijom koja je u ljeto 2008. dovela do petodnevnog rata Rusije i njenog priznanja otcijepljenih gruzijskih republika Abhazije i Južne Osetije, može se pratiti do samita u Bukureštu u aprilu 2008. na kojem su se članice NATO-a dogovorile da Gruzija i Ukrajina postanu članice Alijanse.

Paul Taylor, viši saradnik u Prijateljima Evrope, tvrdio je neposredno prije ruske invazije na Ukrajinu da NATO mora snositi dio odgovornosti za situaciju oko Ukrajine. Predstavljajući izvještaj o sigurnosti na Crnom moru nekoliko sedmica prije invazije krajem januara, on je ustvrdio da su obećanja data još 2008. da će Gruzija i Ukrajina na kraju biti primljene u NATO doprinijela krizi.

Ističući da nema opravdanja za rusku aneksiju Krima i njenu podršku separatistima u Gruziji i Ukrajini, Taylor je kritizirao NATO zbog obećanja da će primiti dvije zemlje.

“Mislim da je NATO napravio veliku grešku dajući obećanje koje nije mogao održati. To je jedan od razloga zašto smo u trenutnoj situaciji. Stvarajući lažne nade i istovremeno raspirujući nepotrebne strahove, NATO dijeli odgovornost za to gdje smo sada.”

 

Nesavladive prepreke?

Glavna prepreka bilo kojem od tri najnovija kandidata za ulazak u EU je to što svi imaju dijelove svoje teritorije okupirane od strane separatista koje podržava

Rusija, a Ukrajina je, naravno, sada dijelom okupirana od strane Rusije. Nakon što je Moldavija predala zahtjev za članstvo u EU, predsjednica Maia Sandu je prokomentarala ovo kritično pitanje, rekavši da očekuje mirno rješenje spora sa separatističkim vlastima u Pridnjestrovlju. Od tri države, Moldavija je u najboljoj poziciji da to učini, jer ni Rusija ni bilo koja druga država nisu priznale Pridnjestrovlje kao nezavisno, a dvije strane već godinama vode pregovore o nagodbi.

"Nismo vodili konkretne razgovore sa EU o tome. Razgovarali smo o pridnjestrovskom sukobu i potrebi da se ovaj sukob riješi, kao i o činjenici da se zalažemo za mirno. Vidimo rješenje koje bi rezultiralo funkcionalnim stanjem, ali u ovoj fazi nismo razgovarali o konkretnim temama”, rekla je predsjednica Sandu.

Govoreći o Ukrajini, How je rekao da ne očekuje da će se mnogo toga dogoditi prije nego što neprijateljstva dođu do kraja.

“Čak i kada se neprijateljstva završe, pod pretpostavkom da je Rusija na ovaj ili onaj način još uvijek u Ukrajini, morat će doći do promjene ugovora kako bi se prihvatile zemlje čiji je teritorijalni integritet ugrožen. To se ne odnosi samo na Ukrajinu, nego i na Gruziju, Moldaviju, Kosovo, Srbiju.”

On je dodao: „Ovo su veoma teška pitanja i to ne samo u smislu sigurnosti– integritet granica je sastavni dio funkcioniranja jedinstvenog tržišta EU. Ovo su teška pitanja za rješavanje i vjerovatno neće biti brzog rješenja.”

I za tri nova aplikanta i za države Zapadnog Balkana, još jedna od glavnih zabrinutosti bila je to što su mnogo siromašnije od postojećih država članica, a i manje spremne na druge načine kao što su efikasno upravljanje i borba protiv korupcije.

Međutim, dokument Centra za evropske političke studije (CEPS) iz 2018. koji se bavi kvalitetom političkog i ekonomskog upravljanja na Zapadnom Balkanu i Gruziji, Moldaviji i Ukrajini otkrio je da su te dvije grupe zemalja uglavnom uporedive, a Gruzija je čak i ispred dvije zemlje Zapadnog Balkana koje su najbliže pristupanju — Crne Gore i Srbije — po nizu pokazatelja.

Hlib Vyshlinsky, izvršni direktor Centra za ekonomsku strategiju u Kijevu, tako je na wiiw panelu tvrdio da nalazi „znače da nije pitanje samo donošenja ogromne političke odluke da se pozovu zemlje koje uopće nisu spremne, već o donošenje političke odluke da se pozovu zemlje koje su spremne, ali ranije nije bilo političke volje”.

Doduše, države Zapadnog Balkana su ispred ove tri zemlje po BDP-u po glavi stanovnika, iako su i jedni i drugi znatno iza članica EU. Međutim, ove dvije grupe bile su dobro usklađene kada su upoređivali indikatore tranzicije Evropske banke

za obnovu i razvoj (EBRD), a i po političkim kriterijumima koje mjeri CEPS i po pitanju ekonomskog upravljanja, Gruzija je imala bolji učinak od lidera Zapadnog Balkana.

Ipak, ako proces pristupanja traje jednako dugo za tri nova kandidata, koliko i za države Zapadnog Balkana, ovo je zaista dugoročna perspektiva kada države traže hitnu podršku jer se suočavaju s egzistencijalnom prijetnjom od Rusije.