2024. će biti odlučujuća godina za diplomatiju. Iluzije i stvarnost za Ukrajinu

Glavni izazov je spriječiti da sigurnosne garancije za Ukrajinu postanu moneta za pregovaranje u hipotetičkom sporazumu sa Rusijom.

Samit NATO-a u Vilniusu u julu 2023. godine pokazao je da neke ključne članice još nisu spremne poduzeti praktične korake kako bi osigurale pristupanje Ukrajine Alijansi. To počinje sa Sjedinjenim Američkim Državama, na koje se većina članica proukrajinske međunarodne koalicije ugleda po ovom pitanju. Međutim, nije problem toliko u odsustvu poziva koliko u kontekstu. Prvo je postojalo očekivanje kako će se ukrajinska kontraofanziva završiti, a sada postoji političko razočaranje na Zapadu njenim rezultatima. U tom kontekstu, oni koji podržavaju mogući povratak pregovora sa Rusijom postaju sve istaknutiji.

Stoga postoje osnovani strahovi da bi tema potencijalnog pristupa Ukrajine NATO-u mogla biti uključena u dnevni red ovih razgovora, čak i ako Ukrajina zvanično ne odustane od evroatlantskih aspiracija. Tri glavna faktora dokazuju ovo.  

Prva je situacija na bojnom polju. Prevelika očekivanja kontraofanzive sa ograničenim resursima i neblagovremenim isporukama oružja dovela su do nezadovoljstva rezultatima. Međutim, umjesto da ponovno procijeni tok akcije za kampanju 2024. godine, Zapad sve više vjeruje da promjene na bojnom polju neće biti moguće postići. Za mnoge sadašnja situacija već izgleda kao izvjesna stabilizacija linije fronta.

Drugi faktor su komplikacije za dalju podršku Ukrajini. Upečatljiv primjer su predizborne turbulencije u Sjedinjenim  Američkim Državama i nespremnost Evropske unije da preuzme ulogu lidera, makar i privremeno.

Treći faktor je potreba za strategijom budućih odnosa sa Rusijom. Zapad je i dalje oprezan od bilo kakve eskalacije između NATO-a i Rusije. Oprezna politika slabljenja umjesto poraza Rusije, automatski ograničava pregovore s Ukrajinom o njenoj sigurnosnoj budućnosti.

U ovoj situaciji daju se prijedlozi da se razmišlja o mogućem ulasku u NATO bez oslobađanja okupiranih teritorija. Međutim, za Ukrajinu su takve rasprave kontraproduktivne.

Glavni rizik je to što ne postoje garancije da će ovi razgovori rezultirati ulaskom Ukrajine u NATO. Međutim, posljedice za podršku Ukrajini bit će trenutne: i vojna i finansijska pomoć će se stalno smanjivati. Oni koji se plaše zloglasne eskalacije sukoba NATO-a i Rusije bit će podjednako oprezni da ometaju pregovore kada počnu.

 

Štaviše, takva diskusija bi automatski zamrznula liniju razgraničenja. Bit će gotovo nemoguće nastaviti neprijateljstva i pokušaje deokupacije sa već smanjenim zalihama oružja. Teško je zamisliti da zapadni partneri neće pokušati nametnuti politički i, naravno, implicitni veto na ofanzivne kampanje Ukrajine za oslobađanje teritorija.

Pokušaji Ukrajine da potpiše takozvane bilateralne sigurnosne garancije zaslužuju posebnu pažnju na ovoj diplomatskoj šahovskoj tabli. Dobra vijest je da će 2024. godine ovaj proces dobiti praktičnu formu i da bi trebalo da budu potpisani prvi sporazumi. Međutim, bitno je da Ukrajina i njeni partneri i dalje imaju različite poglede na funkciju ovih sporazuma.

Ukrajina ih vidi kao međukorak ka članstvu u NATO-u, a ne umjesto njega. U svjetlu svih rezervi oko članstva Ukrajine u Alijansi, naši partneri bi to mogli sve više vidjeti kao alternativu NATO-u. Razlika je ovdje suštinska: jedno je potpisivanje međudržavnog sporazuma o sigurnosnoj saradnji sa budućom članicom NATO-a, a drugo potpisati sporazum sa zemljom koja će ostati izvan NATO-a.  

Zato će 2024. godina biti odlučujuća. Uprkos zvučnom nazivu, nijedan od budućih ugovora neće sadržavati garancije u smislu osnovnog principa NATO-a o kolektivnoj sigurnosti i odbrani. Stoga oni ne mogu biti alternativa a priori.

Iluzije o Zapadu se moraju razbiti: nemoguće je okončati ili čak zamrznuti ovaj rat stvaranjem analoga Budimpeštanskog memoranduma ili nadom u Minsk 3.0. Takve "žrtve" će automatski dovesti do nove faze agresije: kada oružana podrška Ukrajini bude minimalna, Zapad će biti opušten "stabilizacijom" linije fronta, a pitanje članstva Ukrajine u NATO će de facto ponovo biti skinuto sa dnevnog reda.