Igra je skoro završena. Šta se dešava između Trumpa i Putina

Kontinuirana podrška Sjevernoatlantskog saveza (NATO) odbrambenim sposobnostima Ukrajine ukazuje na rastuće slaganje među zapadnim silama uprkos Putinovim pokušajima da iskoristi podjele na Zapadu.

Ruske ratne napore potkopava teška ekonomska degradacija, neodrživi vojni troškovi i nestabilnost, što ilustruju rastući gubici na bojnom polju, smanjenje budžeta za odbranu i smrt ministra saobraćaja Romana Starovoita nakon njegovog otkaza.

Kombiniranje lažne spremnosti da pregovara o kraju razornog rata Rusije protiv Ukrajine i neumoljivih napada na ukrajinske položaje i gradove dobro je funkcionirala za ruskog predsjednika Vladimira Putina skoro pola godine. Međutim, trenutno se čini da dolazi do kritične tačke. Potreba za pretvaranjem stvorena je izraženom željom američkog predsjednika Donalda Trumpa da okonča rat, a Putin je učinio sve što je mogao da ovaj poriv pretvori u "resetiranje" bilateralnih odnosa. Svaki put kada bi se Trump razočarao i zahtijevao "Vladimire, prestani", Putin bi proizveo laskanje, poruke o fleksibilnosti i poslao tim pregovarača. Ova igra simulacije nije mogla trajati beskonačno, a sastanak 10. jula između ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i američkog državnog sekretara Marca Rubia u Kuala Lumpuru, Malezija, označio je možda posljednji pokušaj Rusije da ga produži za još nekoliko sedmica.

Pravi sadržaj izvještaja Lavrova svodi se na ponavljanje maksimalističkih zahtjeva Rusije za predaju Ukrajine. Trumpov ispad o Putinovoj finoći koji se svodi na potpunu besmislicu ostavio je ruske komentatore bez ikakve sumnje u neuspjeh komunikacije na visokom nivou. Potvrda Kremlja u vezi sa dužnom pažnjom posvećenom svim „nijansama“ u Trumpovim izjavama nije trebala zvučati skromno, već je prenijela očekivanja da vjerovatna promjena američke politike, koja bi mogla biti objavljena već u julu, neće biti značajna. Moskva možda nije previše zabrinuta zbog potencijalnih novih sankcija i tarifa, a Putin bi mogao gajiti nadu u nastavak razgovora s Trumpom, što je za njega pitanje od najveće važnosti, nakon kratke pauze.

Konvergencija između promjene američke politike i čvrstog stava ključnih evropskih država o preuzimanju veće odgovornosti za podršku Ukrajini je pitanje od veće zabrinutosti za Rusiju. Ukrajina je dobila novi poticaj od sastanka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i britanskog premijera Keira Starmera 10. jula. Vodeći ruski stručnjaci nastojali su prikazati događaje na nedavnom samitu Sjevernoatlantskog saveza (NATO) u Hagu kao predstavu bez bitnog sadržaja, ali niz događaja koji su uslijedili, uključujući Konferenciju o oporavku Ukrajine u Rimu 10. i 11. jula, dao je mnoge opipljive rezultate. Ruski stručnjaci i dalje pažljivo izbjegavaju kritikovanje Trumpovog stila donošenja odluka i posebno kritiziraju njemačkog kancelara Friedricha Merza zbog prezira i uvreda, ali teško je poreći činjenicu da se zapadni lideri sve više slažu.

Autoritativniji glasovi u moskovskoj stručnoj zajednici tvrde da su razgovori sa Sjedinjenim Američkim Državama samo od taktičkog značaja i da se Rusija mora pripremiti za dugi rat. Putin možda vjeruje da je pobjeda nad iscrpljenom Ukrajinom nadohvat ruke, dajući Rusiji poziciju moći nad podijeljenim Zapadom, ali takve percepcije sve više odstupaju od stvarnosti. Ruske trupe plaćaju izuzetno velikim gubicima za neumoljive napade koji svakodnevno donose samo nekoliko kvadratnih milja teritorije. Ukrajinski raketni napad na komandni centar 155. marinske brigade, koja je Putinova omiljena "elitna" jedinica, u kojem su ubijeni i njen komandant, pukovnik Sergej Iljin, i zamjenik komandanta mornarice, general-major Mihail Gudkov, primjer je ovog iscrpljivanja. Eksperiment generiranja ljudstva za „mašinu za mljevenje mesa“ putem komercijalnog regrutiranja postaje preskup za regionalne budžete i daje sve manje rezultate koji ne mogu nadoknaditi gubitke. Intenzitet ruskih raketnih i bespilotnih napada na ukrajinske gradove dostigao je novi vrhunac, ali nema uticaja na situaciju na bojnom polju i dodaje hitnost naporima NATO-a u jačanju ukrajinskog sistema protivvazdušne odbrane.  

Dublja mana ruske strategije za dugi rat je degradacija njene ekonomske baze, što rezultira stagnacijom vojno-industrijskog kompleksa i produbljivanjem recesije u civilnom sektoru. Nakon optimističnog govora na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, Putin je iznenada promijenio ton i priznao da su vojni izdaci previsoki, nagovještavajući čak i plan za njihovo smanjenje. Međutim, usklađivanje rastuće potražnje za ljudskim i materijalnim resursima u ratnim naporima s oklijevajućim prijedlozima vodećih ekonomista za smanjenje troškova odbrane može se pokazati nemogućim zadatkom. Ovu dilemu pogoršava nagli pad prihoda od izvoza nafte i akumulirani problemi u preopterećenom energetskom sektoru, koji ne može preokrenuti trend smanjenja proizvodnje.

Pritisak dugog rata i zaoštravanje finansijskih tokova rezultiraju većim tenzijama među ruskim elitama, što je ilustrovano samoubistvom ministra saobraćaja Romana Starovoita 7. jula, istog dana kada je Putin potpisao ukaz o njegovom otkazu. Glavni mediji su prvenstveno izvještavali o njegovoj sahrani, kojoj je prisustvovalo mnogo zvaničnika, ali su društvene mreže eksplodirale od spekulacija o pravim razlozima za ovo neviđeno čišćenje kadrova. Optužbe za korupciju svakako se mogu podići protiv bilo kojeg ministra ili glavnog poslušnika u Putinovom sistemu moći, ali Starovoit je naglasio da odbija biti žrtveni jarac za spektakularni neuspjeh ruske odbrane u Kurskoj oblasti koju su napale ukrajinske snage prošlog augusta.

Mnoge ruske elitne grupe, kao i značajna većina stanovništva, preferiraju da se rat završi. Putinova upotreba diplomatske kamuflaže kako bi prikrio svoj pravi plan za produženje rata uništila je njihove nade. Sada očigledan neuspjeh ove igre nije samo u dobijanju premalo vremena da se osigura odlučujući uspjeh ruskih potrošnih jurišnih vodova na bilo kojem od bojnih polja. Veći neuspjeh je u potcjenjivanju uticaja iscrpljivanja na Rusiju, koja se bori pod pritiskom dugog rata. Bez obzira na to šta Trump objavi o američkoj akciji protiv Rusije, situacija u rovovima se ne bi mnogo promijenila, čak i ako bi ukrajinski gradovi dobili bolju zaštitu od raketnih napada. Glavni uticaj će biti potkopavanje sposobnosti Rusije da dalje održava ratne napore, a Putin ne može ništa učiniti da se suprotstavi ovom pogoršanju.